Neko veče sam se složila sa komšinicom da su vlažne maramice otkriće dvadeset prvog veka. Možeš ih upotrebiti kada deci treba obrisati ručice, nos, možeš s njima obrisati fleke od sladoleda na njihovim odelcima, prašinu na stolu, televizoru...Zato ih ja nosim uvek i svugde sa sobom, pogotovo kada idem negde sa decom, a to je skoro stalno.

Međutim, dogodilo se ovog vikenda da su mi dečica otišla kod svekra i svekrve na vikendicu, kako bih ja pripremila stan za krečenje, i kako bismo suprug i ja otišli na proslavu rođenja sinčića suprugovog kolege s posla. Kada smo pošli na proslavu, vlažne maramice nisam izvadila iz tašne i dobro sam uradila. Suprug uvek bude ganut rođenjima, smrću, venčanjima, krštenjima i svim ostalim značajnim događajima u životu, pa uvek mora da "gucne" po koju više...Tako je bilo i ovog puta. Dočekala ga je domaća kajsijevača iz nekog sela, sad ne mogu da se setim kog, i tako je on počeo da slavi...Prvo je popio ne znam koliko čašica, posle treće više nisam mogla da brojim, pa je nasrnuo na svinjetinu. Mast mu je curila sa obe strane usta, a na nosu mu je visio kupus.I eto. Moje vlažne maramice našle su primenu. Dala sam mu jednu da se obriše. Posle obilatog jela, nastavio je da tuče po rakiji, sve dok nije srušio čašicu i prosuo sadržaj. Još dve vlažne maramice.Jedna za sto, a druga za devojku koja je sedela pored njega pa joj je uflekao haljinu.Zatim je počeo da se smeje. I, kako se smejao počele su da mu cure bale iz nosa. U tom trenutku sam pomislila da je bolje bilo da sam povela svoju, i još par komšijske dece, umesto njega. I tako, ode još jedna maramica...Žurka je počela da se zakuvava, kada je kolegina mama ponudila kafu. Ja sam je popila onako, sa merakom, i odlučila da odem kada je najlepše, da ne kvarim doživljaj. Suprug je prešao na pivo, koje je , taman da krenem bilo prosuto skroz po mojim pantalonama. Pogađate, još dve vlažne maramice.

Kada sam se vratila kući, uredno sam složila sve dečje igračke, pogledala dobru romantičnu komediju i legla da spavam. Njega, naravno, nisam čula kad je došao,niti kada je ujutro odlazio na posao.Nedelja. Sedam sati ujutro, zvoni mi mobilni. Suprug me moli da mu donesem ranac sa lekovima koji je zaboravio.Tolik o nedeljnoj sovki.Pijem kafu, oblačim se i odlazim. Kada sam ga ugledala, pomislila sam kako je bolje da sam videla samu Smrt. Oči su mu isijavale, ama sav je isijavao. Ponudio mi je da odemo na indeks sendvič. Prihvatila sam.Seli smo na klupu i doručkovali smo. Niz ruku su počeli da mu se slivaju senf i pavlaka. Još jedna, predposlednja vlažna maramica. Po povratku u firmu, svratilismo u prodavnicu da on kupi kiselu vodu. Počeo je da kijai tako je otišla moja poslednja vlažna maramica. Pomislila sam da bi duže trajale, da sam ovaj vikend provela sa decom.