http://youtu.be/rnqsbq8C0-Y

Posle duge i teške bolesti u 34 godini svog života nije preminula Vedrilica Vedrić. Imala je zašto da se bori.

Sada, kada pogleda 6 meseci unazad, ona je potpuno nova žena.

Neće vam pisati od koje bolesti boluje, niti će vas daviti dozama leka koje u toku dana mora da popije, da bi bila na zemlji, među običnim smrtnicima, kojima i ona pripada.

Požaliće vam se samo da sa tim lekovima kojima pije ne sme da kombinuje ni trunčicu  alkohola, čak ni piva, koje se ne ubraja u tešku kategoriju.

Pohvaliće vam se samo da je dosledna. Ni kap nije uzela, a prilika je bilo milion, kao što u ovoj ljepoj našoj, barem  za to, bude prilika.

Ustala je danas, popila lekove, skuvala sebi kafu i sela na svoju malu terasicu da uživa u cvrkutu ptica, koje, iako je dvadeset prvi vek izlaze, (ne na izbore ptice su mnogo pametnije od ljudi) na drvo kraj Vedrilicine terase i divno cvrkuću celo jutro. Cvrkuću one tako... O životu. O pobedi i porazu. O ljubavi. I neodustajanju.

Evo šta joj kažu o životu: da je jedan i da je nenadjebiv.

Evo o pobedi: da je relativna.

O porazu: da je nekad neminovan i da se kada do njega dođe, one ugledaju na svog starog kolegu Feniksa, pa se dižu iz pepela. Baš kao Vedrilica. Baš kao što bi vam preporučila Vedrilica.

A ljubav? Postoji ona čista, neiskvarena, da ne kažu skoro platonska, ljubav. To je ljubav when the man loves a women. Vedriliva je kuša svakog dana po pola kile. O neodustajanju?

Kad se dobro najede te pola kile ljubavi dnevno, naravno da ne odustaje.

 Pozdrav svim blogerima i pazite šta danas radite, niste više mali.Danas ipak na vaše rame sleće proleće. A pobedaje tako relativna stvar.