Afera Bey Blade

Zahvaljujući čistom srcu mog prvenčeta, koje je jutros, nešto pre sedam sati ujutro, rešilo da mi se zahvali što sam odlučila da mu kupim neke karte sa likovima dinosaurusa, imali smo još jedan od bezbroj dinamičnih dana u našoj maloj i skladnoj porodici :

Naime, kada je prvenče reklo:“Hvala ti mama što ćeš mi kupiti karte“, drugenče se samo ukočilo, zaustavilo svoje pokrete tela, baš kao kada pritisnete pauzu na filmu,  i onda, baš kao da naglo pojačate, počelo da pišti: „A štaaaa ćeš meeeeni kupiti?! Hoću ja bey bleeeejd.(mala kineska glupost koja se vrti oko svoje ose, poput čigre iz našeg detinjstva) Hoooću dvaaaaaaa.“ Vrlo brzo je drugenče uspelo da, svojim prodornim glasom probudi sve komšije, ali dogovor nismo postigli. Drugenče je želelo dva, i to odmah. Ja sam mu nudila jedan, i to kada se vrati iz vrtića.

Uzalud smo mu objašnjavali da je još rano, da radnja ne radi, da ćemo mu kupiti kada se otvori (radnja, a ne on): u vrtić smo ga odveli pomodrelog od plakanja.

Da bih  udovoljila mom slatkom mališi, otišla sam zajedno sa prvenčetom, mojom desnom rukom u dobru i zlu, do Kineza.Obližnjih. A ima ih mnogo, al ne bih sad o tom...

Odmah smo pronašli bey blejd pod imenom Libra, te smo ga i kupili. Sve je bilo spremno, još samo da se Lecki vrati iz vrtića.

Došao je i taj trenutak.Svečano predavanje bey blejda Libre Mališi.Sakupili smo se svi:moj dragi suprug, stariji sin Ilija, mali kome od milošte tepamo Lecki i ja. Bilo je zaista svečano.Kutija je otvorena(čitaj :iscepana) i delovi su  izvađeni.Došlo je do male svađe ko će da ga sklopi, ali je prvenče bilo najhitrije, te je krenulo sa sastavljanjem.

I taman kad sam počela da razmišljam kako smo mi jedna srećna porodica, i da se zanosim svojom omiljenom idejom o tome kako u životu treba uživati u sitnicama, Ilija je izjavio:“Fali dva dela!“Suprug i ja smo istovremeno viknuli: „Kako fali dva dela?“, a Ilija je mirno odgovorio:“Lepo. Fali dva dela.“

Suprug i ja smo istovremeno opsovali: „J.... ti Kineze“, a Lecki je, baš kao i tog jutra počeo svoju „popodnevnu pesmu“: „Hoooooću da radi. Pooopravite ga!“

Suprug, koji inače ima kratak fitilj, je obukao patike i počeo da viče:“ Idem sam na vikendicu, a ti reši to sa njima!“

A ne. Ne ideš ti nigde sam...Uzela sam Mališu, torbu, ključ od stana i ključ od auta i rekla:“ Ja ću ga smestiti u auto, a ti samo zaključaj stan.“

Mališa je pokazivao svima u komšiluku kako ima jake glasne žice, a ja sam ga hrabro nosila do auta. Prvenće je veselo skakutao za nama, jer on, za razliku od svog oca, nema kratak fitilj.Uz put je došao na neverovatnu ideju:“ Mama, ti unesi leckog u auto, a ja ću dok tata ne sredi stan otići da zamenim bey blejd. Prihvatila sam ideju, ponosna na svog sina, koji uvek pronađe rešenje.

Za deset minuta, imali smo novi bey blejd. Kada smo Iliju pitali, jel Kineskinja u prodavnici htela da prihvati bey blejd bez dva dela odgovorio je :“Da. S voljom“.

Pametno moje pile. Sve i ide samo s voljom.Baš sve.